comaDblack

mrzim započinjati stvari...nikad mi ne ide. sastavke u osnovnoj školi sam pisala od sredine, a početak bi na red dolazio tek nakon završetka. Ista priča se ponavljala i u srednjoj školi sa zadaćnicama, i sada, na faksu, sa seminarima... jednostavno ne znam kako krenuti i uvesti nekoga u radnju... to je pogotovo teško u situacijama poput ove gdje radnja niti ne postoji.

No dobro, upoznali smo se.
Noćas sam zaspala razmišljajući o djevojci, a probudila se držeći za ruku dečka.
Ne poznajem ju...srela sam je jednom u kafiću i bila je nešto najlijepše što sam ikad vidjela...gledale smo se,i iako sumnjam da je lezbijka, smatram da ni ja to nisam, privukla me je kao magnet.... od tada s vremena na vrijeme pomislim na nju...kao npr. sinoć.
No, pred jutro sam se probudila sanjajući njega. Imali smo poplavu u stanu te su nam susjedi priskočili u pomoć. Zadnji među njima je bio on, najslađe muško biće koje sam ikad vidjela..probudila sam se držeći ga za ruku....
trenutno sam sva zbrčkana i smatram da je ovo način na koji se moj um bori protiv nekih stvari kojim ga obasipam danju...previše razmišljam....